Suncokret za kompost

 S krumpirom, kukuruzom, grahom, duhanom i mnogim drugim biljkama Španjolci su na početku 16. st. iz Južne Amerike u Europu donijeli visoku biljku čvrste stabljike sa srcolikim listovima i velikim glavičastim cvatovima. Vanjski jezičasti cvjetovi cvata izrazito su žuti, a mogu biti dugački i do 10 cm. Iz središnjih malenih cjevastih cvjetova nastaju plodovi roške - orašci s višemanje sraslom sjemenom lupinom i usplođem. Budući da se veliki žuti cvatovi, ovijeni zelenim listovima što se prekrivaju kao crijepovi na krovu, za cvatnje naginju i okreću prema suncu, biljka je dobila ime suncokret, lat. Helianthus annuus. Ne poznavajući njegova svojstva, Španjolci, a poslije i ostali europski narodi, sve do 19. st. tu su vrijednu biljku uzgajali u cvjetnjacima za ukras i plodovima hranili ptice jer nisu znali što bi drugo mogli s njom. Da nisu toliko bili zauzeti zatiranjem američkoga domorodačkog stanovništva u potrazi za zlatom, možda bi bili našli malo vremena i da pitaju i zabilježe kako najbolje iskoristiti pojedine biljke, bilo za prehranu ljudi ili kao stočnu hranu, pa i u druge svrhe. Doznali bi da su američki urođenici od suncokretovih sjemenki pravili brašno za kruh i kolače, te ulje za kuhanje i njegu kose. Danas dobro znamo vrijednost suncokreta pa se u mnogim krajevima uzgaja na velikim površinama kao jedna od glavnih ratarskih kultura za proizvodnju kvalitetna jestiva ulja, što sadržava nezasićene masne kiseline, karotinoide, lecitin, vitamine A, D, E i K, te bjelančevine, a ne sadržava kolesterol. Najveći su svjetski proizvođači Rusija, Argentina i SAD, a svi kultivari potječu od divljih predaka koji i danas rastu u gotovo svim dijelovima Sjeverne Amerike, od središnje Kanade do sjevernog Meksika, u prerijama i ostalim sušnim područjima te kao korov na pašnjacima i njivama.

Osim za ljudsku prehranu ulje se rabi i kao sirovina za različite industrijske proizvode, a uljane pogače i glave suncokreta samljevene u brašno vrlo su dobre za prehranu stoke. Suncokret stvara mnogo zelene mase, pa se neke sorte uzgajaju za zelenu krmu i silažu. Osim toga, latice su, pripremljene kao tinktura i čaj, ljekovite jer snižavaju povišenu temperaturu. Ljekovito je i ulje koje ubrzava zacjeljivanje rana, a djeluje i blago laksativno jer pomaže da zaostala hrana prođe kroz crijeva.

 No, suncokret nije zanimljiv samo ratarima, veoma je omiljen i u našiom vrtovima. Čini se da svi volimo promatrati kako se njegove velike cvatne glavice okreću prema suncu, ujutro prema istoku, a predvečer prema zapadu. U velikom vrtu visoke sorte najbolje pristaju uz plot ili ispred nekog ružnog zida, čak i kao privremena živica ili pregrada pojedinih dijelova vrta, primjerice povrtnjaka. I u malom se vrtu uvijek može naći dovoljno mjesta za pokoji ukrasni suncokret, visoki i srednje visoki u pozadini ili u sredini, a niski u prednjem dijelu cvjetne gredice.
Manje je, međutim, znano da je suncokret odličan izvor biljnog materijala za kompostiranje. Europski eko-vrtlari vrlo ga jednostavno i jeftino uzgajaju već godinama. U trgovinama koje prodaju hranu za kućne ljubimce mogu se, naime, nabaviti roške običnog suncokreta kao hrana za papige.
Posijte ih u redove, od travnja do lipnja, 3-4 cm duboko, na razmak od 30 cm.

Čim biljke narastu 1,20 m visoko, iščupajte ih, otresite što više zemlje s korijenja i naslažite na kompostište. Ako biljke izvadite prekasno, teško ih je iščupati, stabljike su drvenaste i nisu dobre za kompostiranje. Bolje je posijati suncokret dva do tri puta; do jeseni tako možete uzgojiti mnogo zelene mase, koja sama ili pomiješana s pokošenom travom daje vrlo dobar kompost bogat trajnim humusom. On može zamijeniti stajski gnoj i ostala organska gnojiva pri gnojidbi voćaka, povrća i ukrasna bilja. Ako su pojedini dijelovi vrta preobilno pognojeni organskim gnojem, posebice gnojem peradi i golubova, suncokret će upiti sav višak biljnih hranjiva iz tla i pohraniti ga u kompostu. Osim toga, tlo na kojem se uzgaja suncokret za dobivanje zelene mase za kompostiranje, u jesen je rahlo i nezakorovljeno jer ta korisna i lijepa glavočika na površini na kojoj se uzgaja istiskuje sve ostale biljke, posebice jednogodišnje korove.