Stajski gnoj

Stajnjak odležan 12 mjeseci

Naše prabake i bake vrt su redovito gnojile stajskim gnojem. Stoga je tlo u njihovim vrtovima bilo bogato humusom, rahlo, mrvičasto i dobro je zadržavalo vodu; jednom riječju bilo je dobro plodno vrtno tlo. Ako ste naslijedili takav vrt dobili ste na dar i to fino vrtno tlo. Novi vrtlari, koji tek osnivaju svoj vrt, nisu te sreće. Tlo oko novoizgrađene kuće često je zbijeno, glinasto ili pjeskovito, suho, tvrdo, siromašno hranivima i humusom, a zna se dogoditi da na nekim dijelovima parcele niti trava ne raste. Da bi se takvo tlo kultiviralo i postalo isto tako plodno kao i ono u prabakinom vrtu, potrebno je popravljati njegovu plodnost na sve moguće načine: ukopavanjem organskih gnojiva, natrula lišća, slame, sijena, usjeva za zelenu gnojidbu i slično. Najbolje od svega je dakako ukopavanje stajnjaka.
A zbog čega je taj stajnjak tako važan i zlata vrijedan?

Stajski gnoj, jedno od najstarijih gnojiva, smjesa je krutih i tekućih izmetina domaćih životinja i stelje, prerađenih radom mikroorganizama. Dragocjeno je humusno gnojivo jer obogaćuje tlo svim potrebnim hranivima i poboljšava fizikalna svojstva tla, primjerice, njegovu unutrašnju građu te sposobnost da zadržava vodu, a izvor je i brojnih korisnih aktivnih mikroorganizama. 

Kemijski sastav stajnjaka ovisi o vrsti i uzrastu domaće životinje, spolu i dobi stoke, količini i kakvoći krme, načinu iskorištavanja stoke, vrsti stelje, količini stelje, klimi i načinu spremanja gnoja. Prosječno sadržava oko 75 % vode, 16 - 20 % organske tvari, oko 0,5 % dušika, 0,25 - 0,3 % fosfora, 0,5 - 0,6 % kalija, 0,5 - 0,8 % kalcija, 0.03-0.06% magnezija te manje količine bora, cinka, molibdena i mangana. Premda je odnos osnovnih hraniva dobar, stajski gnoj se ipak smatra pretežno dušičnim gnojivom, jer dušik najjače i najočititje djeluje na biljke. Konjski, ovčji, kozji, kunićji, golublji i kokošji gnoj sadržava mnogo dušika u lako pristupačnom obliku, brzo se razgrađuje i smatra se toplim gnojem. Suprotno tome, gnoj od goveda, pataka, gusaka i svinja razgrađuje se sporije, male je mikrobiološke aktivnosti i smatra se hladnim. 

Tijekom dozrijevanja u stajnjaku se odvijaju velike kemijske promjene. Najbrže se razgrađuje celuloza, potom hemiceluloza, a najsporije lignin. U zrelom stajskom gnoju veće su količine bjelančevinastih tvari i rudnih sastojaka. Organski spojevi djelomično prelaze u anorganske, a dio dušika u obliku amonijaka hlapi u atmosferu. Mineralne se tvari iz gnoja brže gube ako ih ispiru oborine. Što je površina gnoja veća i što je gnoj rahlije razbacan, to se više isušuje i gubi se više dušika. Polijevanjem i gaženjem hrpe izlučivanje dušika može se smanjiti. 

Sazrijevanje stajskoga gnoja ljeti traje 2 - 3 mjeseca, a zimi 3 - 4 mjeseca jer se procesi humifikacije pri nižim temperaturama odvijaju sporije. Zreli stajski gnoj je poluhumificirana masa; da bi se dobio posve humificiran gnoj potrebno je godinu dana. Budete li nabavljali stajski gnoj, bilo za novi bilo za stari vrt, prekontrolirajte je li odležan i bar djelomično humificiran. Svježi stajski gnoj naime nije pogodan za izravnu gnojidbu ni korisna ni ukrasna bilja jer tvari koje sadržava i koje nastaju njegovom razgradnjom, kao amonijak, mogu naškoditi osjetljivu bilju. Osim toga, može sadržavati i mikroorganizme kojima se mogu zaraziti ljudi.

Kompostirani stajnjak 

Neodležan gnoj u tlu se prebrzo razgrađuje pa se gubi velik dio hraniva. Stoga je najbolje svježi stajnjak prije upotrebe uvijek kompostirati.

Dio gnoja možete pomiješati s otpacima iz kuhinje i vrta na već postojećem kompostištu ili u sanduku za kompostiranje. Preostali gnoj složite na hrpu u obliku trapeza, koja je pri tlu široka 1,5 do 2 m, a duljina joj ovisi o količini gnoja. Odaberite pogodno mjesto u vrtu na kojem se ne zadržava voda, pa na tlo položite sloj lišća, kukuruzovine ili slame visok oko 20 cm, koji će upijati ocijeđenu tekućinu. Potom nagrnite sloj gnoja visine oko 15 cm, pa ga prekrijte slojem zemlje ili staroga komposta debelim 5 - 10 cm. Zemlji možete dodati i lišće, jer je materijal bogat ugljikom dobra dopuna gnoju s mnogo dušika. Slažite naizmjence sloj po sloj gnoja i zemlje sve dok hrpa ne bude visoka oko 1 m. Oko hrpe iskopajte jarak kako je ne bi podlijevala vanjska voda, a iskopanom zemljom prekrijte hrpu kako biste spriječili isušivanje gnoja i gubitak dušika. Nakon 3 - 4 mjeseca hrpu jednom premetnite. Za 6 - 12 mjeseci, ovisno o brzini humifikacije, odnosno o tome je li hrpa složena u proljeće ili u jesen, kompost od gnoja bit će gotov i možete ga upotrijebiti za gnojidbu povrća, cvijeća i voćaka u vrtu, primjerice pri sadnji voćaka, pri osnovnoj gnojidbi tla u jesen, kao dopunsko gnojivo u proljeće prije sjetve ili sadnje te za prihranu pri okopavanju, osobito za velike potrošače biljnih hraniva kao što su kupusnjače, celer, rabarbara, krastavci, tikvice i rajčice.

Količina stajskoga gnoja koju valja ukopati u tlo ovisi oopskrbljenosti tla hranjivima, količini humusa u tlu, vremenu koje je prošlo od zadnje gojidbe stajnjakom te brzini razgradnje gnoja u tlu. Gnojidba s više od 400 kg na 100 m² smatra se jakom dozom, a s manje od 200 kg stajnjaka na 100 m² slabom dozom gnojidbe. Nakon razbacivanja gnoja po površini gredice, gnoj treba što prije ukopati kako se ne bi gubio dušik i organske tvari. Stajnjak valja uštihati u jesen za rane proljetne kulture, a za kasnije kulture u rano proljeće. U teškim glinastim tlima stajski gnoj djeluje oko 4 godine, u srednje teškim 3 godine, a u lakim pjeskovitim tlima 1-2 godine. Računa se da je iskorištenje hraniva iz gnoja u prvoj godini 50 %, u drugoj 30%, a u trećoj 20%. 

Peletirani stajnjak

Jedan prostorni metar dobroga zrelog stajnjaka može težiti oko 1000 kg, a onog s nerazgrađenim dijelovima stelje oko 800 kg. Dobrom gnojidbom se smatra primjena pola prostorna metra gnoja na 100 četvornih metara povrtnjaka.

Ako se ne možete odlučiti za nabavku rasutoga stajnjaka; ako vam kompostiranje gnoja predstavlja problem, danas se može nabaviti i stajski gnoj u vrećama te peletirani organski gnoj kojega je mnogo lakše primjeniti.